Općenito je prihvaćeno da se turska kava kuha jednom – kuhajte dok se ne digne pjena, maknite s vatre i gotovo je.
Ali na Balkanu i Bliskom istoku postoji zaboravljeni ritual trostrukog kuhanja, kada se ista porcija kave uvijek iznova vraća na vatru, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ovo nije ekonomija, već način da se iz zrna u potpunosti izvuče sve ono što ono može dati. Prvo dizanje daje svijetlu, prozračnu glavu i najhlapljivije arome – cvjetne i voćne note.
OVDJE VIJESTI
Kava u ovoj fazi djeluje kiselo i lagano, čak i ako je jaka. Ovo je samo gornji sloj okusa, iza kojeg se krije mnogo više.
Nakon što se pjena slegne, Turčin se ponovno stavlja na laganu vatru bez miješanja. Drugo dizanje je sporije, pjena je gusta, fino pjenušava i kremasta.
Okus postaje dublji, pojavljuju se orašasti i karamelni tonovi, a kiselost nestaje u pozadini. Treći put kava se jedva primjetno pomiče na stjenkama, sprječavajući da se pjena visoko podigne.
Tu se otkrivaju najteže, najzemaljske i gorke note koje obično ostaju u gustom. Piće dobiva nevjerojatnu gustoću i dugi okus.
Svaki ciklus mijenja ne samo okus, već i kemijski sastav – ponovljenim zagrijavanjem nastavlja se ekstrakcija tvari koje prvi put nisu imale vremena ući u vodu. Kofein se izlučuje gotovo u potpunosti, pa ovo piće više okrepljuje, ali može odavati i pretjeranu gorčinu.
Fino mljevenje, koje je obavezno za Turke, ovdje djeluje drugačije – čestice imaju vremena otpustiti sve slojeve okusa u fazama, a ne sve odjednom. To je kao lagano krčkanje umjesto brzog prženja, pri čemu svaka faza dodaje novi okus.
Šećer, ako je dodan, reagira sa svakim zagrijavanjem, postupno se karamelizira i mijenja karakter slatkoće. Do trećeg puta ne proizvodi samo šećerni sirup, već složenu karamelu s gorkim prizvukom.
Nakon tri kuhanja voda malo ispari, koncentracija kave se poveća, ali ne proporcionalno – dio aromatičnih ulja ispari, dio oksidira. Ravnoteža između snage i gorčine postaje vrlo osjetljiva.
Ova metoda zahtijeva savršenu kontrolu temperature – vatra bi trebala biti minimalna, inače će kava odmah iscuriti ili izgorjeti. Bolje je da Turčin koristi bakar ili pijesak s debelim dnom, gdje se toplina ravnomjerno raspoređuje.
Nakon trećeg kuhanja kavu trebate ostaviti minutu da odstoji kako bi se sitni talog slegnuo. Piju ga vrlo polako, u malim gutljajima, osjećajući kako se okus mijenja od prvog do posljednjeg.
Ovaj ritual je meditacija na temu vremena i strpljenja. Podsjeća nas da se i najjednostavniji proces može pretvoriti u umjetnost ako odvojimo vrijeme i promatramo.
Neće svaka vrsta kave izdržati takav tretman – svijetlo pržena može postati previše kisela, a tamno pržena može postati nepodnošljivo gorka. Idealne su mješavine za tursko ili srednje pečeno jedno podrijetlo s ravnotežom kiselosti i tijela.
Pokušajte skuhati kavu tri puta i kušajte je nakon svakog dizanja. Iznenadit ćete se koliko isto piće može biti različito samo zato što mu date vremena.
Ova metoda otvara nove dimenzije u poznatom proizvodu. U kavi počinjete čuti note koje prije niste primijetili i shvaćate da gorčina nije neprijatelj, već dio složene palete.
Kuhanje tri puta uči poštivanju sastojka i procesa. Ne pripremate samo piće, već provodite eksperiment, gdje je svaka faza novo otkriće.
Zapamtite: ova metoda nije za svakodnevnu žurbu, već za posebne trenutke kada vrijeme možete posvetiti samo kavi i svojim mislima. Običnu radnju pretvara u ritual koji zasićuje ne samo tijelo, već i dušu.
Probajte barem jednom i vidjet ćete da u jednu šalicu može stati cijela priča, od svijetlog početka do dubokog, filozofskog završetka. Ovo je okus koji se dugo pamti jer je u njega uloženo vrijeme i pažnja.
Pročitajte također
- Kako odrediti savršene medenjake: što se krije iza tvrdoće medenog tijesta
- Što se događa ako limun zamijenite octom: kemija kiseline u vašoj kuhinji