Maksimalna granica ljudskog života, određena znanošću, je 110-120 godina, a to nije fantazija, već genetski inherentni potencijal.
Rekordi dugovječnosti, poput potvrđenih 122 godine, samo dokazuju da je stoljeće za mnoge sasvim dostižna stvarnost, javlja dopisnik HERE NEWS-a.
Međutim, glavna zadaća suvremene gerontologije nije jednostavno produžiti život, već rastegnuti njegovo aktivno, radno sposobno i punopravno razdoblje na 80-90 godina. Ispostavilo se da genetika određuje samo 25-30% našeg starenja, a preostalih 70-75% je epigenetika, odnosno utjecaj načina života, prehrane, tjelesne aktivnosti i okoliša
Fotografija: Pixabay
Vodeći faktor ovdje je razuman stav prema vlastitom životu, visoka razina kulture i osobna odgovornost za zdravlje. Ispostavilo se da naša dugovječnost uvelike ne ovisi o naslijeđenim genima, već o svakodnevnim odlukama.
Prvo mjesto na ljestvici tehnologija koje usporavaju starenje zauzima razumna restrikcija kalorija. Znanstveno je dokazano da se smanjenjem unosa kalorija za 20-30% zbog masne i slatke hrane može poboljšati kvaliteta života za oko 20%.
Ne radi se o štrajku glađu, već o svjesnom odbijanju viška, jer prejedanje dovodi do prijevremenog trošenja enzimskog sustava i stanica gastrointestinalnog trakta. Hrana ne bi trebala biti toliko obilna koliko raznolika.
Zanimljivo je da među strogim vegetarijancima, prema riječima stručnjaka, praktički nema dugovječnih ljudi. S godinama se smanjuje potreba za crvenim mesom, no ne treba se potpuno odreći proteina životinjskog podrijetla – od koristi će biti piletina, puretina i prije svega riba, posebice domaća riječna i jezerska.
Slobodni radikali koji ubrzavaju starenje mogu se neutralizirati antioksidansima, kojih ima u izobilju u svježem povrću i crvenom voću, poput crvene paprike. Čak i mala količina kvalitetnog crnog vina može imati koristi od ovih tvari, ali ključna riječ ovdje je “malo”.
Tjelesna aktivnost je najvažniji čimbenik u aktiviranju staničnog metabolizma, ali donošenje pravih odluka ključno je za dugovječnost. Gerontolozi inzistiraju: nije potrebna sportska aktivnost s naglim ubrzanjima, već svakodnevna izvediva tjelesna aktivnost – hodanje, plivanje, vožnja bicikla.Aktivnosti poput tenisa ili alpskog skijanja dovode do mikrotrauma i trošenja zglobova, što u starijoj životnoj dobi čini više štete nego koristi. Moderna medicina nudi i farmakološku potporu u obliku peptidnih bioregulatora sa znanstveno dokazanim djelovanjem, od kojih su neki čak uvršteni u službenu farmakopeju.
Međutim, svaki korak u tom smjeru mora biti dogovoren s liječnikom, a samoliječenje je neprihvatljivo. Mudrost dugovječnosti leži u spoju tisuća godina iskustva zdravog načina života s dostignućima medicine utemeljene na dokazima.
Živjeti sto godina nije samo sebi cilj. Pravi cilj je dočekati ovo doba bistrog uma, sa sposobnošću kretanja, zanimanja za svijet i osjećaja radosti u životu.
Dugovječnost bez zdravlja i krepkosti jednostavno je dugo postojanje, a prava pobjeda je kada vam godine u putovnici postanu samo lijepa brojka koja nema nikakve veze s vašim unutarnjim stanjem.
Pročitajte također
- Što se događa ako učitelj vrišti: kako se školska buka pretvara u kronični stres i hrpu bolesti
- Kada vaše tijelo želi raditi: kako pronaći svoj kronotip i prestati se boriti sa sobom